U lovačkom domu u Dubravi Križovljanskoj
Susret potomaka Petra i Terezije Kolar iz Križanča
U pograničnom i brdovitom području Varaždinske županije i općine Cestica smjestilo se nekoliko sela koja spadaju pod župu Sveta Barbara Natrkižovljan. IZ općine Cestica u župu spadaju Jarki, Križanče, Malo Gradišće, Natrkižovljan i Selci Križovljanski i manji dio naselja Falinić Breg, a u sastavu župe još su i naselja Goruševnjak i veći dio naselja Vinica Breg iz općine Vinica. Nad cijelim krajem, kao svjetionik dominira crkva Svete Barbare podignuta na 325 metara nadmorske visine, na najvećoj uzvisini tog kraja, a južno od crkve nalazi se i škola koja je podignuta 1900-te godine. Sjeverozapadno od crkve nalazi se župno groblje, a više jugoistočno, istočno od podnožja stepenica sagrađenih za župnikovanja Vlade Stolnika 1988. godine, kojima je s južne strane olakšan pristup crkvi, nalazi se danas ruševno stanje klijeti grofa Draškovića u kojoj je po osnivanju župe 1789. godine stanovao prvi župnik Stjepan Kutnjak. Crkva svete Barbare kao da bdije nad stanovništvom i naseljima u kojima dominiraju vinogradi, šume, livade i polja. Samu crkvu rado posjećuju domaći župljani i brojni iseljeni stanovnici, kao i vikendaši i u posljednje vrijeme izletnici, a u pogledu koji se s platoa oko crkve pruža u svim smjerovima uživaju i danas sve brojniji posjetitelji iz bliže i daljnje okolice, kao i putnici namjernici.
Stanovništvo se tu u prošlosti bavilo poljoprivredom, obradom vinograda i prodajom vina, a zbog opće nerazvijenosti, loših i neodržavanih prometnice, neizgrađene vodovodne mreže i ostalih komunikacija i nemogućnosti dobivanja zaposlenja u posljednjih šest desetljeća kraj je napustilo više tisuća ljudi. U potrazi za boljim životom krenuli su uglavnom mladi. Nekad su odlazili za sluge, rjeđe na školovanje i naukovanje, u početku privremeno, a poslije i za stalno. Zbog toga jer se u rodnom kraju nije imalo gdje zaposliti, a od skromnih prihoda s polja i vinograda nije se moglo ni prehraniti. U župi je sredinom prošlog stoljeća živjelo oko 2500 ljudi, a najveći broj stanovnika u naseljima Jarki, Križanče, Malo Gradišće, Natrkižovljan i Selci Križovljanski bio je 1948. godine 1564 ljudi. Danas tu živi, prema popisu iz 2011. godine tek 859 stanovnika, a najveći pad bilježi naselje Križanče koje u odnosu na 1948. godinu bilježi manje od trećine stanovnika (u Križanču je 1948. godine živjelo 389. ljudi, a na popisu lanjske godine bilo ih je tek 128. – prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske opaska ft).
Val iseljavanja zadesio je i osmeročlanu obitelj Petra i Terezije Kolar iz Križanča. Prvo je na školovanje u Slovenska Bistrica 1949. krenuo najstariji sin Stjepan (r. 1934. ), a potom su redom odlazili Josip (r. 1936.) 1959. godine u Ljubljanu, Marija 1961. (r. 1939.) udaje se u susjedno Malo Gradišće. Marijan (r. 1948.) odlazi na školovanje u Ljubljanu 1963. godine, a potom u Sloveniji nastavlja živjeti sa suprugom i djecom. Kćer Dragica (r. 1941.) udajom za Viktora Lazara preselila je u drugi dio naselja, a doma s roditeljima ostao je sin Vlado (r. 1945.) koji je sa suprugom Nadom bio na pomoć roditeljima koji su preminuli osamdesetih godina prošlog stoljeća, Terezija (1912. – 1977.) i Petar (1906. – 1979.) pokopani su na groblju župe Sveta Barbara u Natkrižovljanu. Tu su odrastali i unuci, Dušan Vlado i Valerija.
Briga za obitelji i rješavanje egzistencijalnih pitanja nisu obitelji omogućavali češće susrete i druženja te su se potomci Petra i Terezije slabo poznavali jedni druge stoga su, unuk Boris iz Sežane i sestrične mu Karmen i Klaudija,predložili zajednički susret djece, unuka i praunuka, a prijedlog su spremno prihvatili i ostali potomci iz Hrvatske i Slovenije. Zajedničko druženje po prvi puta je organizirano 16. lipnja ove godine u prostorijama i na terenima LD Sveti Hubert Cestica, u Dubravi Križovljanskoj, a susretu zbog bolesti nije mogla prisustvovati bolesna Marija. Kod lovačkog doma okupio se 51 član obitelji, najstariji Stjepan u dobi od 78 godina, a kao najmlađa susretu je prisustvovala Katarina iz Ljubljane, rođena 14. veljače ove godine.
Popodnevno druženje protegnulo se i na noćne sate, a zajednička želja svih sudionika susreta ostvarila se međusobnim upoznavanjem svih potomaka obitelji koji nisu često u prilici susresti se.
Djeca, unuci i praunuci Petra i Terezije Kolar iz Križanča 13, općina Cestica, župa Sveta Barabra – Natkrižovljan.
Stjepan Kolar r. 1934. godine i supruga mu Ljubica živu u Slovenskoj Bistrici, djeca Vesna i Boris. Vesna Torić r. Kolar i muž joj Sergej žive u Slovenskoj Bistrici, a s njima i sin Denis. Boris Kolar i supruga Duška s djecom, kćeri Nina i Maja, žive u Sežani.
Josip Kolar (r. 1936. – 1999.) oženio je Jožicu s kojom je do smrti živio u Ljubljani. Kćerka Jožica i sin joj David žive u Ljubljani, a sin Andrej s obitelju živi u Domžalama, žena Natalija i djeca Neža, Katarina i Petar.
Marija udata Hutinski r. Kolar (r. 1939.) udaje se 1961. godine za Alojza Hutinski u susjedno Malo Gradišće, gdje i danas živi. U Istom naselju živi i sin joj Darko i žena mu Bogdana, zajedno s djecom, sin Danijel i kćer Klementina. U Malom Gradišću živi i sin Milan i supruga mu Jasna i djeca, sin Nikola i kćer Doroteja.
Dragica udata Lazar (r. 1941.) udaje se 1962. godine za Viktora Lazara u drugi dio naselja Križanče s kojim je u braku imala dvoje djece, Ivanku i Josipu. Ivanka se udaje za Zlatka Kostervanj s kojim živi u Hrašćici kod Varaždina zajedno s djecom, kćerkom Katarinom i sinom Kristijanom, a Josipa s mužem Nevenkom Veršić i djecom, kćerkom Nikolinom i sinom Deanom živi u Varaždinu.
Vlado Kolar (r. 1945.) i supruga mu Nada ostali su živjeti na roditeljskom posjedu gdje su im se pridružila i djeca, sinovi Vlado i Dušan, te kćer Valerija. Valerija se udala za Srećka Lazara i danas kao udovica s troje djece, kćeri Mihaela i Martina i sin Mihael, živi tristotinjak metara od rodne kuće u Križanču. .
Marijan Kolar (r. 1948. ) živi u Sloveniji, u naselju Videm pri Ptuju, oženio je Anicu s kojom ima troje djece, kćeri Karmen i Klaudiju i sina Klemena koji danas sa suprugom Monikom i sinom Nejcem živi u Račama kod Maribora. Kćer Karmen udala se za Sinišu Jurak s kojim živi u istom naselju kao i roditelji, a tu su i djeca, sin Kristjan i kćer Karin. Klaudija se udaje za Zlatka Lazar s kojim živi u Kicaru kod Ptuja kao i sinovi im Niko i Lan.
Čestitka potomcima Petra i Terezije Kolar na organizaciji obiteljskog susreta i upoznavanju članova obitelji druge i treće generacije koje će biti poticaj ostalima na upoznavanju i posjet rodnom kraju.
Nekoliko fotografija s održanog druženja u Dubravi Križovljanskoj, a i neke s područja župe Sveta Barbara – Natkrižovljan
