U petak, 29. listopada 2010. godine

Dostojanstven oproštaj od svećenika Stjepana Grmeca

     U svećeničku grobnicu, na groblju u Cestici pokopan je u petak, 29. listopada 2010. godine svećenik Trpimir Stjepan Grmec, rođen u Radovcu pred nepunih 68 godina. Sprovodne obrede vodio je varaždinski biskup mons Josip Mrzljak, a uz rodbinu, prijatelje i vjernike župe Križovljan i stanovnike općine Cestica pokopu su prisustvovali i brojni svećenici, prijatelji i kolege iz Zagrebačke dubrave i susjednih mjesta. Posljednja desetljeća svećenik Grmec bio je na službi u Njemačkoj, gdje je zbog bolesti i umirovljen 1. srpnja 2007. godine. Kako je zbog bolesti češće morao posjećivati liječnika živio je Günzburg Deffingenu gdje je u dušobrižništvu pomagao župniku Urlichu Däubleru, a veći dio godine boravio je i u Zagrebu odakle je češće posjećivao u rodni kraj. Posljednje tjedne vlč Trpimir Stjepan Grmec proveo je u bolnici u Günzburgu, a tu je zbog pogoršanja zdravstvenog  stanja i umro u ponedjeljak 25. listopada.

          Stjepan Grmec rođen je u župi Križovljan, Varaždinska biskupija, u Radovcu 10. prosinca 1942. godine, sin je Stjepana i Marije rođene Hutinski, kao najmlađe od četvero braće, Ivana koji kao dijete umire, sestre Terezije i brata Mirka. Četverogodišnju pučku školu Križovljan završava u rodnom mjestu, a zatim kao kapucinski đak školovanje nastavlja u Varaždinu gdje na Drugoj osnovnoj školi, koja se tada nalazila u zgradi gdje je danas smješten Biskupijski ordinarijat, polazi 5, 6 i 7  razred. Stanovao je u Kapucinskom samostanu odakle polazi školu, a zbog toga jer ga je jednom s fra Ilijom Borak u gradu vidjela jedna revna učiteljica koja je to prijavila morao preseliti ili na drugu adresu ili prestati sa školovanjem. Vraća se roditeljima u rodni Radovec te, pošto u župi nije  bilo osmogodišnje škole, osmi razred završava u nekoliko kilometara udaljenoj Vinici. Nakon toga odlazi u Osijek gdje u Kapucinskoj gimnaziji završava prva dva razreda, školske godine 1957/58 i 1958/59, a nakon toga slijedi jednogodišnji novicijat, koji se tada provodi u Kapucinskom samostanu u Varaždinu. Kao kapucinski  đak nastavlja 3 i 4 razred na Franjevačkoj gimnaziji na Kaptolu u Zagrebu. Na jesen 1962 godine odlazi u Štip, u tada obaveznu vojsku u kojoj je trebao provesti 24 mjeseca, ali se zbog tromjesečnog skraćenja u lipnju mjesecu 1964. godine vraća u Kapucinski samostan u Zagrebu, odakle na jesen nastavlja školovanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Kao kapucin redovnik fra Trpimir za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. godine u Zagrebu, a mladu misu imao je u rodnoj župi 6. srpnja 1969. godine. Tada je u duhu Koncila u župnoj crkvi prvi puta postavljen oltar prema narodu koji mu pomogoše postaviti vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva Križovljan-Cestica, a prvi puta u župi je služena koncelebrirana misa u kojoj je sudjelovalo svih devet živućih svećenika iz župe Križovljan. Kapucini fra Ilija Borak,  braća Hadrijan i Modesto Borak, fra Leander Leskovar i fra Zvonko Marija Pšag, te vanjski svećenici vlč Antun Rugani, župnik u Bednji, Franjo Talan, župnik u Martinskoj Vesi i vlč. Ivan Dugi,  križovljanski župnik. Propovijedao je fra dr Hadrijan Borak, rodom iz Radovca koji se nakon višedesetljetnog boravka u Rimu vratio u Hrvatsku. Na jesen 1969 godine nastavlja studij na KBF-u, a u travnju mjesecu 1970. godine na poziv Kršćanske sadašnjosti odlazi za urednika AKS-e (Aktualnosti kršćanske sadašnjosti), koja donosi kratke agencijske vijesti iz života Crkve. Novine izlaze tjedno, na hrvatskom i njemačkom jeziku, a sastavni dio Akse su i svjedočenja koja izlaze kao prilog. Tih godina redovito piše i za katolički mjesečnik Kanu, a u to vrijeme, kao novinar prati i ostala zbivanja u Crkvi, Solin, Nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici, proglašenje blaženim Leopolda Bogdana Mandića zbog čega je posjetio i Rim, i danas svečevo rodno mjesto Herceg Novi.

      Godine 1978. Trpimir Stjepan Grmec dobiva stipendiju za daljnje školovanje u Regensburgu, a od 1979. godine kao svećenik odlazi u biskupiju Rottenburg-Stuttgart gdje početkom prosinca 1979. biva imenovan kapelanom u Tettnangu gdje ostaje do listopada 1983, kada postaje župnikom u Dätzingenu kod Stuttgarta. Nakon 14 godina prelazi u župu Matzenbach, odakle upravlja s još tri manje župe i jednom kapelanijom. Tu nastoji očuvati zasebnost svake župe, pa tako svaka župa posebno ima prvu pričest i ostale sakramente koje župsku zajednicu čine župom. Tu zbog bolesti koja je počela razdirati organizam, od biskupa Gebharda Fürsta s 1. srpnjem 2007. godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljeni svećenik živi u Zagrebu i biskupiji Augsburg, na župi Günzburg Defingenu gdje pomaže župniku Urlichu Däubleru, redovito u Adventu i o Božiću te u Korizmi, o Uskrsu, kada ima mise i u domu umirovljenika, a zbog toga jer smatra da svaki svećenik zaslužuje odmor, u Njemačkoj boravi i u ljetnom razdoblju kada je župnik bi na godišnjem.

        Ljubav prema Domovini i ljudima u nevolji posebno je došla do izražaja za vrijeme Domovinskog rata kada više puta s njemačkim prijateljima dovozi humanitarnu pomoć za Karitas i potrebne, a da bi spomen kapela blaženog kardinala Alojzija Stepinca podignuta kraj grobišta Pancerica u Virje Otoku rodnoj župi Križovljan za novosagrađenu crkvicu poklanja orgulje koje dopremaju Antun Majhen i Franjo Mumlek, radnici zaposleni u Njemačkoj.

       Nikad nije zaboravio svoj rodni kraj, prijatelje i rodbinu, a posebno je pratio život u rodnoj župi i današnjoj općini Cestica. Nastojao je očuvati svaku riječ iz rodnog kraja, a svaki zapis iz zavičaja posebno ga je obradovao. Tako su se u biblioteci svećenika Grmeca našle i knjige iz zavičaja, Monografiju općine, Zapisi iz Cestice, a posebno pomno proučio je pjesme iz knjige „Cvietje za Matildu“ koje je s ponosom i prijateljima pokazivao i čitao. Bio je druželjubiv, a među najomiljenijim pjesmama bile su mu pjesme: Vu plavem trnacu, Dobro mi došel prijatel, Suze za zagorske brege i posebno Popevke sem slagal….

     Za ovu jesen bio je predviđen posjet Udbini i crkvi hrvatskih mučenika…

     Ali eto bolest je planove odgodila, a smrt putovanje isključila. Eto tako je svećenik Trpimir Stjepan Grmec u petak, 29, listopada u 14 sati pokopan na groblju rodne župe u Cestici, po vlastitoj želji, a tijelu mu od petka počiva u društvu s vlč Zdravkom Borakom koji je stradao u prometnoj nesreći 7. lipnja 2003. godine. Obred sprovoda i misu zadušnicu predvodio je, u prisutnosti brojnih svećenika, varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, a u ime rodne župe od pokojnika se oprostio vlč Ivan Košić, križovljanski župnik koji je iznio kratki pokojnikov životopis. Fra Bono Zvonimir Šagi oprostio se u ime Kršćanske sadašnjosti i Kapucinskog samostana Varaždin, a kolega fra Nikola Bašnec, iz generacije svećenika ređenih 1969. godine osvrnuo se na zajedničke trenutke provedene za školovanja u Osijeku i kasnije na studiju.

     Uz sestru pokojnog Trpimira Stjepana Grmeca, Tereziju Talan rođenu Grmec i supruga joj Josipa ispraćaju na groblju u Cestici  prisustvovali su i njihova djeca s obiteljima;  Marija i Branko Bogataj, Franjo i Andreja Talan, Tomislav i Bojana Talan, Štefica i Petar Kranjčić te djeca pokojne Ankice i Ivana Rodeš. Nećak Stjepan talan i supruga Jadranka koji žive u Zuerichu bili su u Deffingenu, a tu su bili i nećaci i nećakinje brata pokojnog brata Mirka i supruge mu Terezije, s obiteljima Marija Habjanić rođ Grmec i suprug Milan, Štefica Tot rođ. Grmec i suprug Andrija, i Antun Grmec. Posljednjem ispraćaju bila je prisutna i ostala brojna rodbina, vjernici križovljanske i susjednih župa i prijatelji iz Zagreba.

        Sprovodnu koncelebriranu misu zadušnicu predvodio je varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, a u prigodnoj propovijedi osvrnuo se na ulogu svećenika, koji se posebno ističe u službi Bogu i čovjeku. U koncelebraciji su još bili vlč Ivan Košić, križovljanski župnik – domaćin, fra Bono Zvonimir Šagi, Mirko Kemiveš i Josip Patrčević iz Kapucinskog samostana Varaždin, fra Nikola Bašnec, Kapucinski samostan Zagreb i  Kruno Kičinbaći – laik đakon iz Zagrebačke dubrave, te vlč Alojz Pakrac, margečanski župnik, preč Vjekoslav Pavlović, župnik u Stupniku kod Zagreba i vlč Igor Radašić, župni vikar u župi Sračinec. Priliku za ispovijed omogućio je vlč Vlado Borak, župnik iz Svetog Đurđa, a na sprovodu su još bili preč Valent Posavec, dekan Gornjevaraždinskog dekanata, ujedno  župnik u Vinici i vlč Ivan Sakač iz župe Petrijanec – ministrirao je Marko Talan, a za orguljama je bio Marijan Županić. 

      Dirljivom ispraćaju prisustvovali su i pjevači grupe „Requiem“, a uz Bliže o bože moj, Ave Mariju, i falu otpjevali su i pjesmu Suze za zagorske brege koju je pokojni svećenik Grmec posebno volio. Tijelo svećenika Trpimira Stjepana Grmeca do svećeničke grobnice prenijeli su i lijes do ranije preminulog vlč Zdravka Boraka spustili vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva Križovljan-Cestica, Milan Borak, Stanko Klasić, Stjepan Žunec, Ivan Oković, Antun Zagorec, Vlado Horvat i Mirko Vočanec, a uz cvijetne aranžmane i svijeće prijatelja i rodbine posljednje počivalište krasi i vijenac općine Cestica .

     Istog dana, u petak navečer, 29. listopada rekvijem u župnoj crkvi Svetog Ulriha župe Günzburg Deffingen predvodio je vlč Werner Brauchle, zamjenik dekana dekanata Günzburg, uz sudjelovanje Johanna Rauch, iz Leipheima, a tu su bili i Jörg Santo, fra dr. Ivan Leutar, iz Hrvatske katoličke misije Neu-Ulm, Upali Fernando, đakon Offiz, Erhard  Hindelang, đakon Burgau i günzburški župnik Urlich Däubler, koji se osvrnuo na životni put vlč Grmeca i teške životne uvjete za Crkvu, bogoslove i svećenike u titovom režimu. O dolasku u Njemačku i dušobrižničkom   djelovanju sve do preranog odlaska u mirovinu uzrokovanom bolešću, u kojoj je usprkos bolesti nastavio pomagati u  župi Svetog Duha i Sv. Ulricha, koliko god mu je to bolest dozvoljava. Uvijek je spominjao svoj dom u Hrvatskoj, u Zagrebu, te  je danas 29.10.2010.  njegovo tijelo pokopano u rodnoj Hrvatskoj, gdje čeka na dan uskrsnuća koje nam je obećao Gospodin, kojeg je svećenik Stjepan Grmec svojom vjerom i nama propovijedao, te se i mi s njim nadamo uživati u domu oca našega Gospodina. Prije mise bila je molitva  krunice u kojoj, je zajedno s ostalim, sudjelovala i gđa Agnes Vasold, vjernica koja je s velikom ljubavlju, unatoč godina i narušenom zdravlju vodila brigu o urednosti stana svećenika Grmeca, vršila posjete i bila na raspolaganju za vrijeme boravka u bolnici te tužnu vijest o smrti prenijela rodbini u Domovini, a uz zvukove orgulja za kojima je bio orguljaš Thomas Bodenmüller oproštaju se pridružio i crkveni zbor i pjevači. Na oproštaju u Njemačkoj i misnom slavlju sudjelovalo je i desetak ministranata, a tu je bio i nećak Stjepan s obitelju, koji je na misu došao iz Švicarske gdje živi i radi.

  Svećenik Trpimir Stjepan Grmec kršten je 12. prosinca 1942. godine, kumovi na krštenju bili su Ivan I dora Dobrotić, a posljednje dijete Stjepana i marije krstio je župnik Josip Bakan. Blizina crkve i ljubav prema Bogu usmjerila je Stjepanov život koji, nakon odlaska u zatvor župnika Bakana počinje ministrirat za župnikovanja Nikole Dorešića. Trpimir Stjepan Grmec, je kod kapucina, kao učenik, student i svećenik proveo 25 godina, od 1953. do 1978. godine, a 32 godine bio je na usluzi vjernicima i ljudima u župama Njemačke.

   Obitelj Grmec i Talan zahvalu za pomoć kod sređivanja potrebnog za prijenos tijela pokojnog svećenika Trpimir Stjepan Grmec iz Günzburga, u Njemačkoj upućuje günzburškom župniku Urlichu Däubleru, zvonarici gđi Vasold Agnes, Krunoslavu Kranjčiću, vlč Vilimu Koretiću, iz Hrvatske katoličke misije u Alenu, vlč Vjekoslavu Pavloviću i Vladi Boraku, a na pomoći u dostojnom ispraćaju zahvaljuju i vlč Ivanu Košiću, biskupu Mrzljaku, vatrogascima, kapucinima Hrvatske kapucinske provincije Svetog Leopolda Bogdana Mandića, Stjepanu i Mariji Borak, Antoniji Klasić iz Križovljana i svima ostalima koji su pomogli u dostojanstvenom ispraćaju, ujedno zahvaljuju i svima koji su izrazili sućut i uputili  riječi utjehe, kao i onima koji posjećuju grob i sjećaju se pokojnog svećenika Grmeca.

      Sa zahvalnošću Bogu što smo mogli s pokojnim svećenikom Trpimirom Stjepanom Grmecom proživjeti jedan dio života na zemlji iskrena hvala svima.   

 

 

Na fotografijama vlč Trpimir Stjepan Grmec za mladomisničkih i svećeničkih dana i fotografije snimljene na sprovodu i u križovljanskoj župnoj crkvi u u Deffingenu