Glagoljica kao znak nacionalnoga identiteta

Učenici Osnovne škole Cestica na Maloj glagoljskoj akademiji
Glagoljica je pismo, kojim se Hrvati služe već preko tisuću godina i na njemu su napisana neka od najvažnijih dijela hrvatske povijesti. Bašćanska ploča jedan je od najstarijih pisanih, u kamenu klesanih spomenika hrvatskog jezika, nastao oko 1100 godine. Smatra se da je glagoljica pismo svetih knjiga: homilijara, lekcionara, misala i brevijara, ali i književno-umjetničkih tekstova, pjesama, legenda, romana i pravnih spisa. Glagoljica je čuvala sve odlike hrvatskoga jezika kako se razvijao od Bašćanske ploče do prve tiskane hrvatske knjige, glagoljskog Misala iz 1483. godine! Iako je prvo pismo koje su Hrvati upotrebljavali bila latinica, prve hrvatskim jezikom zabilježene riječi bile su zapisane u glagoljskome pismu. Trajno su ostale one riječi koje su u kamen uklesane, te svjedoče o čvrstoj ukorijenjenosti glagoljice na hrvatskome narodnome prostoru, zapisao je između ostalog o glagoljici akademik Josip Bratulić.
Iako glagoljicu kao pismo danas poznaje veoma mali broj ljudi ona i dalje plijeni zanimanje hrvatske javnosti, a zahvaljujući organizaciji Male glagoljske akademije koja se već šesnaest godina održava u Roču u Istri to pismo polako svladava i sve veći broj mladih. Tako je na ovogodišnjem susretu „glagoljaša“ sudjelovala i grupa učenika Osnovne škole Cestica koji su pod vodstvom Katice Obadić, učiteljice hrvatskog jezika, posjetili Roč učili glagoljicu i aktivno sudjelovali u radu akademije. Mala glagoljska akademije „Juri Žakan“ održala se od 29. lipnja do 5. srpnja, a u radu akademije i sudjelovanju učenika cestičke škole učiteljica Obadić je rekla: Svake godine u srcu Istre, u Roču, okupljaju se učenici iz cijele Hrvatske kako bi na prostoru, kroz stoljeća obilježenom glagoljicom, upoznali temelje naše pismenosti. Tema ovogodišnjega saziva bila je: Glagoljica - znak nacionalnoga identiteta i o njenom značenju su učenike upoznali akademici Anica Nazor i Josip Bratulić. Kroz predavanja, obilazeći Aleju glagoljaša od Roča do Huma, na cjelodnevnom izletu istarskim gradićima te u radionicama, učenici su imali mogućnost saznati o bogatoj kulturnoj prošlosti hrvatskog naroda i stvarati potaknuti našim starim, već gotovo zaboravljenim pismom. Naši cestički ,,žaknići" tako sada mogu širiti spoznaje o glagoljici u svojoj sredini, ali nose i lijepe uspomene na susrete i prijateljstva stečena u tjedan dana ročkoga glagoljanja.
Mala glagoljska akademija odvijala se kroz radionice u kojima su aktivno sudjelovali učenici Osnovne škole Cestica. Tako su Barbara Hohnjec i Valentina Pongračić radile u novinarskoj radionici, Marino Korotaj radio je u likovno-scenskoj, a Emanuel Obadić bio je uključen u povijesnu radionicu.
O radu Male glagoljske akademije izvijestile su nas članice novinarske radionice koje su zapisale. 
Barbara Hohnjec: - Na XVI sazivu MGA u Roču okupilo se 54 djece s ciljem da nauče glagoljicu. Glagoljica se učila kroz predavanje, izlete i radionice.
Prvi dan bilo je okupljanje učenika i učitelja. Upoznavanje i razgledavanje škole u koju smo se smjestili kao i samog Roča.
Drugi dan MGA (Mala glagoljska akademija) započela je predavanjem akademkinje Anice Nazor o Povijesti tog pisma, a učenici i učitelji bili smo podijeljeni u 4 radionice (novinarska, literarno-scenska, povijesna i likovno-keramičarska). Marino je raspoređen u likovno-scenska, Emanuel u povijesnu, a Valentina i ja bile smo u novinarskoj radionici. Oko 15 sati krenuli smo na poludnevni izlet Alejom glagoljaša. Vodič nam je bio Akademik Josip Bratulic, vrsni poznavatelj glagoljice.
Treći dan je bio predviđen za cjelodnevni izlet « Putovima glagoljaša», a posjetili smo Motovun, Oprtalj, Grožnjan, Poreč i Vižinadu.
Četvrti dan bio je početak radionica. Novinarska radionica započela je radom na sastavljanju novina, Glagoljaške škrinjice, intervjuiranje i pisanje izvještaja. Članovi likovno-scenske radionice crtaju slova za majice a učiteljice osmišljavaju dramsku igru za izložbu. Provodi se prevođenje iz latinice u glagoljicu. Projekt «repanje». Povijesna radionica - izrada Monopoly igre, od stiropora se izrađuju glagoljskih slova. Na programu je izrađivanje obiteljskog vodiča po Aleji glagoljaša. Likovno-keramičarska radionica bavio se izrađivanjem reljefa, vaza, zdjela, građevina i naslovnica za novine. Posebno ih je oduševio rad sa glinom.
Peti dan bila je podjela diploma, kapa, lopti i privjesaka. Održan je kviz pod nazivom «VITA VITAŠTAMPA NAŠA GORI GRE»U tom kvizu sudjelovalo je po 4 učenika iz svake radionice tj. 16. Pobjednici su bili učenici novinarske grupe (u kojoj su se natjecale i Valentina i
Barbara) osvojili su nagradu, sim-kartice za mobitele sa 200 početnih kn na računu.
Ples glagoljaša trajao je dugo u noć
Šesti dan pamtimo večer za koju smo se najviše pripremali. To je večer gdje ćemo prikazati što smo radili. Održana je modna revija. Nošenje kreacija odjeće i nakita učenika iz radionica. Rastanak sa učenicima iz Istre.
Posljednji, sedmi dan slijedi izmjenjivanje adresa, brojeva mobitela, jer druženju, zabavi i smijehu bližio se kraj. Odlazak glagoljaša učenika i učitelja iz Roča. Suze rastanka osušile su lijepe uspomene na prekrasne trenutke provedene u Roču koji će putem glagoljice
nastaviti živjeti u svima nama.
O održanoj Maloj glagoljskoj akademiji „Juri Žakan“ Valentina Pongračić je zapisala 
Moja ročka škrinjica
Pred školom u Roču u kojoj smo proveli 7 dana kao sudionici Male glagoljske akademije „Juri Žakan“ dočekali su nas domaćini. Smjestili smo se i pogledali uvodni program. Poslije je slijedilo kratko razgledavanje. U narednim smo danima počeli s aktivnostima.
Već sljedećeg dana slušali smo predavanje akademkinje Anice Nazor. Tema ovog predavanja bila je Glagoljica kao nacionalni identitet. Saznali smo puno, a i vidjeli smo dokumente i različite knjige o kojima se govorilo. Nekoliko dana kasnije intervjuirala sam gđu. Anicu Nazor i to mi je bilo jedno novo i zanimljivo iskustvo.
Kasnije smo krenuli na poludnevni izlet Alejom glagoljaša. Naš vodič bio je akademik Josip Bratulić. Ukratko, Aleja glagoljaša sastoji se od postaja – kamenih glagoljskih spomenika, a svaki od njih ima veliko značenje.
Slijedećeg dana čekao nas je cjelodnevni izlet. Naš vodič opet je bio Josip Bratulić. Posjetili smo: Motovun, Oprtalj, Grožnjan, Poreč i Vižinadu. U Motovunu smo na početku vidjeli gradska vrata urešena grbovima tamošnjih plemića, lapidarij i gradsku ložu u kojoj smo se malo odmorili. U Oprtlju smo vidjeli gradsku ložu u kojoj je postavljen lapidarij sa spomenicima, te crkvu Sv. Marije Male. Poznato glazbeno središte Grožnjan puno je malih trgova. U Poreču smo posjetili Eufrazijevu baziliku, prošetali obalom, a u Vižinadi vidjeli zanimljive freske.
U narednim danima vrijeme smo provodili u radionicama. Ja sam bila u novinarskoj, a zadatak mi je bio intervjuiranje i praćenje predavanja i naposljetku sastavljanje članka za novine. Postojale su još likovno – keramička, povijesna i literarna radionica.
Svake smo večeri imali zabavni program. Nastupali su pjevači i plesači. Najbolje večeri bile su zadnje dvije. Večer kviza „Vita,vita, znanje naše gori gre“, u kojem je naravno naša grupa pobijedila i pretposljednja večer koja je započela podjelom diploma, a poslije je slijedio ples glagoljaša. Zanimljiva je bila modna revija u kojoj smo sudjelovali među ostalima Barbara, Emanuel i ja. Nosili smo kreacije koje je izradila povijesna radionica.
Upoznala sam akademike Anicu Nazor i Josipa Bratulića, puno učenika koji su mi postali prijatelji, tamošnje učitelje i profesore i naselje Roč.
Za mene je to bio nezaboravan tjedan pun zabave, učenja i upoznavanja naše hrvatske kulturne baštine.
Priložene fotografije snimila je Barbara Hohnjec