Glagoljica kao znak nacionalnoga identiteta
Učenici Osnovne škole Cestica na Maloj glagoljskoj akademiji
Glagoljica je pismo, kojim se Hrvati služe već preko tisuću godina
i na njemu su napisana neka od najvažnijih dijela hrvatske
povijesti. Bašćanska ploča jedan je od najstarijih pisanih, u
kamenu klesanih spomenika hrvatskog jezika, nastao oko 1100 godine.
Smatra se da je glagoljica pismo svetih knjiga: homilijara,
lekcionara, misala i brevijara, ali i književno-umjetničkih
tekstova, pjesama, legenda, romana i pravnih spisa. Glagoljica je
čuvala sve odlike hrvatskoga jezika kako se razvijao od Bašćanske
ploče do prve tiskane hrvatske knjige, glagoljskog Misala iz 1483.
godine! Iako je prvo pismo koje su Hrvati upotrebljavali bila
latinica, prve hrvatskim jezikom zabilježene riječi bile su
zapisane u glagoljskome pismu. Trajno su ostale one riječi koje su
u kamen uklesane, te svjedoče o čvrstoj ukorijenjenosti glagoljice
na hrvatskome narodnome prostoru, zapisao je između ostalog o
glagoljici akademik Josip Bratulić.
Iako glagoljicu kao pismo danas poznaje veoma mali broj ljudi ona i
dalje plijeni zanimanje hrvatske javnosti, a zahvaljujući
organizaciji Male glagoljske akademije koja se već šesnaest godina
održava u Roču u Istri to pismo polako svladava i sve veći broj
mladih. Tako je na ovogodišnjem susretu „glagoljaša“ sudjelovala i
grupa učenika Osnovne škole Cestica koji su pod vodstvom Katice
Obadić, učiteljice hrvatskog jezika, posjetili Roč učili glagoljicu
i aktivno sudjelovali u radu akademije. Mala glagoljska akademije
„Juri Žakan“ održala se od 29. lipnja do 5. srpnja, a u radu
akademije i sudjelovanju učenika cestičke škole učiteljica Obadić
je rekla: Svake godine u srcu Istre, u Roču, okupljaju se učenici
iz cijele Hrvatske kako bi na prostoru, kroz stoljeća obilježenom
glagoljicom, upoznali temelje naše pismenosti. Tema ovogodišnjega
saziva bila je: Glagoljica - znak nacionalnoga identiteta i o
njenom značenju su učenike upoznali akademici Anica Nazor i Josip
Bratulić. Kroz predavanja, obilazeći Aleju glagoljaša od Roča do
Huma, na cjelodnevnom izletu istarskim gradićima te u radionicama,
učenici su imali mogućnost saznati o bogatoj kulturnoj prošlosti
hrvatskog naroda i stvarati potaknuti našim starim, već gotovo
zaboravljenim pismom. Naši cestički ,,žaknići" tako sada mogu
širiti spoznaje o glagoljici u svojoj sredini, ali nose i lijepe
uspomene na susrete i prijateljstva stečena u tjedan dana ročkoga
glagoljanja.
Mala glagoljska akademija odvijala se kroz radionice u kojima su
aktivno sudjelovali učenici Osnovne škole Cestica. Tako su Barbara
Hohnjec i Valentina Pongračić radile u novinarskoj radionici,
Marino Korotaj radio je u likovno-scenskoj, a Emanuel Obadić bio je
uključen u povijesnu radionicu.
O radu Male glagoljske akademije izvijestile su nas članice
novinarske radionice koje su zapisale.
Barbara Hohnjec: - Na XVI sazivu MGA u Roču okupilo se 54
djece s ciljem da nauče glagoljicu. Glagoljica se učila kroz
predavanje, izlete i radionice.
Prvi dan bilo je okupljanje učenika i učitelja. Upoznavanje i
razgledavanje škole u koju smo se smjestili kao i samog Roča.
Drugi dan MGA (Mala glagoljska akademija) započela je predavanjem
akademkinje Anice Nazor o Povijesti tog pisma, a učenici i učitelji
bili smo podijeljeni u 4 radionice (novinarska, literarno-scenska,
povijesna i likovno-keramičarska). Marino je raspoređen u
likovno-scenska, Emanuel u povijesnu, a Valentina i ja bile smo u
novinarskoj radionici. Oko 15 sati krenuli smo na poludnevni izlet
Alejom glagoljaša. Vodič nam je bio Akademik Josip Bratulic, vrsni
poznavatelj glagoljice.
Treći dan je bio predviđen za cjelodnevni izlet « Putovima
glagoljaša», a posjetili smo Motovun, Oprtalj, Grožnjan, Poreč i
Vižinadu.
Četvrti dan bio je početak radionica. Novinarska radionica započela
je radom na sastavljanju novina, Glagoljaške škrinjice,
intervjuiranje i pisanje izvještaja. Članovi likovno-scenske
radionice crtaju slova za majice a učiteljice osmišljavaju dramsku
igru za izložbu. Provodi se prevođenje iz latinice u glagoljicu.
Projekt «repanje». Povijesna radionica - izrada Monopoly igre, od
stiropora se izrađuju glagoljskih slova. Na programu je izrađivanje
obiteljskog vodiča po Aleji glagoljaša. Likovno-keramičarska
radionica bavio se izrađivanjem reljefa, vaza, zdjela, građevina i
naslovnica za novine. Posebno ih je oduševio rad sa glinom.
Peti dan bila je podjela diploma, kapa, lopti i privjesaka. Održan
je kviz pod nazivom «VITA VITAŠTAMPA NAŠA GORI GRE»U tom kvizu
sudjelovalo je po 4 učenika iz svake radionice tj. 16. Pobjednici
su bili učenici novinarske grupe (u kojoj su se natjecale i
Valentina i
Barbara) osvojili su nagradu, sim-kartice za mobitele sa 200
početnih kn na računu.
Ples glagoljaša trajao je dugo u noć
Šesti dan pamtimo večer za koju smo se najviše pripremali. To je
večer gdje ćemo prikazati što smo radili. Održana je modna revija.
Nošenje kreacija odjeće i nakita učenika iz radionica. Rastanak sa
učenicima iz Istre.
Posljednji, sedmi dan slijedi izmjenjivanje adresa, brojeva
mobitela, jer druženju, zabavi i smijehu bližio se kraj. Odlazak
glagoljaša učenika i učitelja iz Roča. Suze rastanka osušile su
lijepe uspomene na prekrasne trenutke provedene u Roču koji će
putem glagoljice
nastaviti živjeti u svima nama.
O održanoj Maloj glagoljskoj akademiji „Juri Žakan“ Valentina
Pongračić je zapisala
Moja ročka škrinjica
Pred školom u Roču u kojoj smo
proveli 7 dana kao sudionici Male glagoljske akademije „Juri Žakan“
dočekali su nas domaćini. Smjestili smo se i pogledali uvodni
program. Poslije je slijedilo kratko razgledavanje. U narednim smo
danima počeli s aktivnostima.
Već sljedećeg dana slušali smo predavanje akademkinje Anice Nazor.
Tema ovog predavanja bila je Glagoljica kao nacionalni identitet.
Saznali smo puno, a i vidjeli smo dokumente i različite knjige o
kojima se govorilo. Nekoliko dana kasnije intervjuirala sam gđu.
Anicu Nazor i to mi je bilo jedno novo i zanimljivo iskustvo.
Kasnije smo krenuli na poludnevni izlet Alejom glagoljaša. Naš
vodič bio je akademik Josip Bratulić. Ukratko, Aleja glagoljaša
sastoji se od postaja – kamenih glagoljskih spomenika, a svaki od
njih ima veliko značenje.
Slijedećeg dana čekao nas je cjelodnevni izlet. Naš vodič opet je
bio Josip Bratulić. Posjetili smo: Motovun, Oprtalj, Grožnjan,
Poreč i Vižinadu. U Motovunu smo na početku vidjeli gradska vrata
urešena grbovima tamošnjih plemića, lapidarij i gradsku ložu u
kojoj smo se malo odmorili. U Oprtlju smo vidjeli gradsku ložu u
kojoj je postavljen lapidarij sa spomenicima, te crkvu Sv. Marije
Male. Poznato glazbeno središte Grožnjan puno je malih trgova. U
Poreču smo posjetili Eufrazijevu baziliku, prošetali obalom, a u
Vižinadi vidjeli zanimljive freske.
U narednim danima vrijeme smo provodili u radionicama. Ja sam bila
u novinarskoj, a zadatak mi je bio intervjuiranje i praćenje
predavanja i naposljetku sastavljanje članka za novine. Postojale
su još likovno – keramička, povijesna i literarna radionica.
Svake smo večeri imali zabavni program. Nastupali su pjevači i
plesači. Najbolje večeri bile su zadnje dvije. Večer kviza
„Vita,vita, znanje naše gori gre“, u kojem je naravno naša grupa
pobijedila i pretposljednja večer koja je započela podjelom
diploma, a poslije je slijedio ples glagoljaša. Zanimljiva je bila
modna revija u kojoj smo sudjelovali među ostalima Barbara, Emanuel
i ja. Nosili smo kreacije koje je izradila povijesna radionica.
Upoznala sam akademike Anicu Nazor i Josipa Bratulića, puno učenika
koji su mi postali prijatelji, tamošnje učitelje i profesore i
naselje Roč.
Za mene je to bio nezaboravan tjedan pun zabave, učenja i
upoznavanja naše hrvatske kulturne baštine.
Priložene fotografije snimila je Barbara Hohnjec