Baka Elizabeta proslavila 94 rođendan

Prapraunucima najslađi san u bakinu naručju
Obično životni vijek čovjeka dijelimo na tri osnovna razdoblja. Mladost, zrelu dob i starost. U svaku od ovih razdoblja mogli bi još uvrstiti i neka podrazdoblja, kao djetinjstvo i mladenaštvo u mladosti u koje ubrajamo i školovanje i obrazovanje, u zreloj dobi u početnoj fazi prvo razdoblje obuhvatilo bi zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i osnivanje obitelji, iza koje slijedi podizanje, školovanje i odgoj djece, i na kraju odlazak u mirovinu, a u starosti aktivnosti čovjeka usmjerene su na pomaganje djeci i unucima i prenošenje životnog iskustva na mlađe generacije. Svaki od nas ljudski život doživljava na specifičan način, a kod svih je ljudska egzistencija vezana uz obitelj i uglavnom sretno i bezbrižno djetinjstvo koje smo proživjeli ili proživljavamo. Sastavni dio života svake obitelji su obiteljske proslave, imendani i rođendani, a okupljanja uže familije, rodbine i prijatelja vezana su i uz krštenja, prve pričesti, firme, vjenčanja i naravno uz odlazak s ovoga svijeta što ipak svaki ostavi za kraj. Poneke od ovih proslava jače nam se urežu u pamćenje, a zbog prihvaćenih obveza i raznih okolnosti u nekima nismo u mogućnosti fizički sudjelovati.
Sredinom mjeseca u Gornjem Vratnu u Viničkoj ulici djeca, unuci i praunuci proslavili su 94 rođendan bake Elizabete Ivančić, kći Majer Imbre, poginulog u prvom svjetskom ratu i Rozalije Galović. Baka Elizabeta rođena je 14. studenoga 1913. godine, a pred šezdeset godina, udajom za Stjepana preselila se na sadašnju adresu. Mladoj obitelji uskoro se pridružila najstarija kći Marija (1937), Anka se rodila 1946. godine, a najmlađa Katarina rođena je 1952. godine. Najstarija kćerka Marija udala se za Stjepana Bogadi i ostala živjeti s roditeljima, a Anka sa suprugom Kondradom Juričinec, jedinim živućim zetom, danas živi u Brezju Dravskome dok je najmlađa Katarina udajom za Stanka Vidrač preselila u obližnji Križovljan Radovečki.
Danas u zajedničkom domaćinstvu s bakom Elizabetom i kćerkom Marijom živi unuk Ivan Bogadi sa ženom Ružicom, i praunukama, mladim majkama Ivanom (22) i Jelenom (24), a na istoj adresi su i muški članovi obitelji, Nikola Šincek i Danijel Košić, očevi tromjesečne Karle i malog Nike koji je rođen 30. listopada, dva tjedna pred bakin rođendan.
U bakinoj evidenciji su i ostali unuci, Marijina kći Štefanija, te djeca Anke i Kondrada, Mladen i Snježana, kao i unuci Kristina i Danijel, djeca najmlađe kćeri Katarine. Udajom i ženidbom obitelji su se pridružili muževi i supruge unuka, Josip Cestar, Snježana, Marijan Veselnik, Anita i Tomo Kos, a baka je ponosna i na ostale praunuke, Marka i Dominika koji s roditeljima žive u Švicarskoj, kao i na ostale, koji su ostali u Hrvatskoj (Sanja, Helena, Nikolina i Antonio, Renato i Goran).
Baka Elizabeta većinu vremena provede u kući, a za toplijeg vremena izađe na dvorište i još oplijevi cvjetnjak pred kućom. Od literature pročita i novine, a redovito društvo od mladih dana su joj molitve koje čita iz starog molitvenika „Senje blažene device Marie - molitvena knjižica koju svaki pobožni kršćenik kod sebe imade“ koji joj je stalno pri ruci. Povremeno pričuva i djecu, prapraunuke koji nekako najslađe odrijemaju u praprabakinom naručju. Recept za dug život baka nema, ali vjeruje da ju je održao stalna briga za domaćinstvo i djecu, a u prehrani je baka poznata po kuhanju „hajdinih“ knedli i žganci koji su zajedno sa mlijekom nekad prevladavali na jelovniku, dok danas najviše uživa u varivu, grahu ili zelju kojeg povremeno i sama pripremi. Baka Elizabeta sjeća se i poratnih progona članova obitelji Ivančić, a još su živa i sjećanja na pokojnog suprugovog brata Franju kojeg su udbaši odveli na „sud“ u Vinici 1947. godine gdje su ga mučili i negdje ubili, za grob mu se ni danas ne zna. Progoni kojima je obitelj bila izložena u komunističkom razdoblju prestali su u samostalnoj Hrvatskoj koja je za dvoipogodišnje bezrazložno robijanje pokojnom mužu priznala status političkog zatvorenika iz kojeg je ostvareno i pravo na mirovinu koju baka danas dobiva.
Svake godine u obitelji Ivančić-Bogadi na rođendansku tortu praprabake Elizabete okupe se djeca i ostali članovi obitelji, djeca više na tortu i slastice, zajedničko druženje i igru, a stariji se uz razgledavanje starih fotografija više prisjećaju prošlih, mladenačkih dana.
Baki Elizabeti želimo sretan rođendan, puno zdravlja i radosti u krugu obitelji za koju vjerujemo da će se još proširiti, a najmlađim članovima bezbrižno djetinjstvo.