O stradanjima žitelja općine Cestica na Četvrtom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu

Jedna od tema Žrtvoslovnog kongresa bila je 

" Žrtve općine Cestica u ratnim i poratnim stradanjima XX stoljeća“
Od petka do nedjelje, od 15. do 17. lipnja ove godine u Zagrebu i Škabrnji održan je Četvrti hrvatski žrtvoslovni kongres, pod nazivom „O žrtvama u ratu i u miru“. Prva dva dana Kongres je održan u hotelu Sheraton u Zagrebu, a završni dio bio je u Škabrnji gdje je na Mjesnom groblju kod spomenika žrtvama Škabrnje položen vijenac, kao i kod spomenika Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U spomen svim hrvatskim žrtvama u župnoj crkvi Uznesenja blažene djevice Marije služena je misa, a rad Kongresa završio je u popodnevnim satima u nedjelju, 17. lipnja.
Rad Kongresa odvijao se pod predsjedanjem prof. Zvonimira Šaparovića, predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog društva, a pokrovitelj Kongresa bio je prof. dr. sc. John Dussich iz SAD-a, predsjednik Svjetskog viktimološkog društva. Kongres je otvorio papinski nuncij u Hrvatskoj, nadbiskup Francisco Javier Lozano, a okupljenim izaslanicima i sudionicima Kongresa obratila se majka Kata Šoljić, počasna predsjednica Četvrtog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, žena koja je u obrani Vukovara izgubila četiri sina. U prva dva dana Kongresa obrađeno je sedamdesetak tema iz raznih dijelova stradanja a uvodno predavanje pod naslovom „Naše žrtve u ratu i miru“ održao je sam predsjednik Kongresa. U petak su još održana predavanja poznatih stručnjaka iz različitih područja. Tako je tema prof. dr. Josipa Jurčevića bila „Bleiburg, Križni put – žrtve komunizma“, dr. sc. Gordana Flander Buljan: Djeca žrtve zločina, dr. sc. Davor Mayer: Smrtno stradali u prometu, dr. sc. Ksenja Turković; Zaštita prava žrtava – međunarodni standardi i Republika Hrvatska, dr. sc. Branimir Molak za temu je uzeo Upravljanje u krizama, a u završnom dijelu prvog dana kongresa fra Zlatko Špehar govorio je na temu: Žrtvama Domovinskog rata u zaštitu – govor istine iz Vukovara.
Drugog dana Kongresa obrađeno je pedesetak tema iz različitih područja, a izlagači su nastupili u više dvorana, zavisno od rasporeda. U popodnevnim satima u dvorani Pula govorilo se o stradanjima i stratištima u sjevernoj Hrvatskoj, a sudionike skupa o stradanju stanovništva općine Cestica u ratnim sukobima Prvog, Drugog i Domovinskog rata izvijestio je Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, dok je član Društva Dragutin Šafarić govorio o stradanjima u Sloveniji kao i o suradnji civilnih društava Hrvatske i Slovenije na obilježavanju grobišta i stratišta na području susjednih država.
Tako će putem referata „Žrtve općine Cestica u ratnim i poratnim stradanjima XX stoljeća“ šira javnost biti upoznata sa stradanjima na području općine Cestica. Kako je zbog velikog broja prispjelih radova bilo ograničeno vrijeme izlaganja na Kongresu je rečeno slijedeće.
Općina Cestica smjestila se na sjeverozapadnom dijelu Varaždinske županije i tu, prema popisu iz 2001. godine, na površini od 46 kvadratnih kilometara, živi 5678 stanovnika. Najveća stradanja stanovništvo ovo područje bilježi za vrijeme ratnih sukoba dvadesetog stoljeća, a prestankom Drugog svjetskog rata progoni i ubojstva stanovništva nisu se smanjila.
Ubrzo nakon ulaska Njemačke vojske na prostor bivše države, pogranični dio općine Cestica (tada se zvala Križovljan Cestica, op ft) Hitler priključuje svojem carstvu, a svi iz zaposjednutog dijela, koji su se izjasnili Hrvatima morali su iseliti. Tako su naselja Križovljangrad, Virje, Brezje, Lovrečan i Dubrava Križovljanska ostala s druge strane granice, dijelom i Selci Križovljanski, Falinić Breg i Kolarovec kao i područje danas samostalnih naselja Vratno Otok i Virje Otok.
Osim velikog broja stradalih na području općine Cestica, postoje i dva masovna grobišta o kojima brigu danas vodi općina Cestica. Grobište “Pancerica” kraj Virje Otoka, nastalo je sredinom lipnja 1945. Tu je protutenkovski rov preostao nakon povlačenja Nijemaca nova vlast popunila tijelima ubijenih stradalnika koji su u noćnim satima kamionima dovoženi iz smjera Varaždina i tu likvidirani, u tri jame pokopano je preko 170 žrtava. Postavljen je križ i sagrađena spomen kapela posvećena hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu u kojoj se za žrtve svake godine na drugu nedjelju mjeseca lipnja služi misa, a drugo grobište nastalo je djelovanjem Ozne (udbe) 1946. godine. Žrtve ovog grobišta su stanovnici uz granicu koje je tajna policija organizirala u “križare”. Zbog „križarstva“ i suradnje sa „ustaškim satnikom Antom“, zapravo agentom Ozne, na duže vremenske kazne osuđeno je desetak osoba, a sam Ante nije ni suđen ni osuđen.
U znak sjećanja na poubijane kod grobišta je podignut spomen križ, kojeg je 26. srpnja 1998. godine blagoslovio vlč. Ivan Košić, a kod grobišta „Pancerica“ spomen kapelu u Virje Otoku blagoslovio je 18. lipnja 2000. godine mons. Marko Culej prvi varaždinski biskup. Izaslanstvo općine svake godine, na drugu nedjelju mjeseca lipnja, ove godine to smo učinili u nedjelju 10. lipnja, a povodom blagdana Svih svetih kod spomen križa također se položi vijenac.
U toku prvog svjetskog rata na raznim bojištima i od posljedica rata poginulo je osamdeset ljudi, a u doba Drugog svjetskog rata i poraća stradalo je preko 180 stanovnika općine Cestica. Uslijed progona Udbe i Ozne nakon 1945. godine zatvoreno je i na razne načine maltretirano i ponižavano preko četrdeset osoba, dio ih je završio na prisilnom radu, a neki su stradali i životom.
Slijedi popis stradalih i poginulih osoba, za vrijeme prvog svjetskog rata, drugog rata i poraća kao i popis osuđenih i zatvaranih osoba nakon rata 1945. godine. I na kraju popis stradalih stanovnika općine Cestica u Domovinskom ratu.
Od stradalih u Prvom svjetskom ratu tako je stradao, poginuo i Mumlek Ivan iz Radovca, sin Antuna i Reze rođen 1895. godine, Pripadnik Zagrebačke 25. domobranske pukovnije, po činu pričuvni ustaša novak, poginuo u boju 12. kolovoza 1915. godine u Rusiji od hitca u glavu
Drugi svjetski rat na području općine Cestica
Već 10. travnja njemačka vojska ušla je na područje općine Cestica, a ostaci starojugoslavenske vojske postavili su liniju obrane na potezu Drava, Gornje Vratno. Jedna grupa vojnika, izvidnica dočekala je njemačku vojsku već u Cestici, gdje je izbio i prvi sukob, a u okršaju stradalo je desetak vojnika i civila. Jedan poginuli njemački vojnik pokopan je bio u vrtu obitelji Marčec u Cestici, a tijela mrtvih vojnika bivše države pokopana su na groblju u Cestici. Od puščane paljbe u sukobu su stradali i civili. Tako su u Gornjem Vratnu poginuli Franjo Horvat, rođen 1906. godine i otac mu Antun Horvat rođen 1872. godine, Antonija Špernjak rođena 1927. godine, Marija Leskovar, rođena 1920. godine, Franjo Roškar, rođen 1907. godine, a u raciji njemačke vojske ubijen je župnik Ivan Mađarić. Sprovod je na groblju u Cestici 12. travnja vodio franjevac dr. Leander Deduš, profesor. Ni u novoosnovanoj državi ljudska prava nisu vrijedila za sve stanovnike podjednako te su u logore iz kojih se nisu vratili odvedeni i Židovi s područja općine Cestica, a potkraj rata od bombardiranja i u povlačenju raznih vojski stradali su i civili, dok su poratne žrtve plod osvete i terora pobjedničke strane. Sve žrtve i stradali navedeni su popisu koji će se objaviti u zborniku radova Žrtvoslovnog kongresa, a iz popisa stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, spominjem tek posljednjeg s popisa, a to je Županić Jakov, rođen 1911. godine u Brezju Dravskome, sin Helene Županić, pripadnik hrvatske vojske, domobran, umoren u zatvoru u Varaždinu od strane partizana nakon rata 1945. godine
Žrtve i stradali u Domovinskom ratu
Hrvatska je u prošlom stoljeću doživjela i treći rat, a u obranu Domovine rame uz rame stupiše djeca roditelja koji su se nekad nalazili na suprotnim ideološkim stranama. Hrvatska je konačno postala samostalna i međunarodno priznata država. U ratnom napadu srpskog agresora i jugoslavenske vojske na Hrvatsku iz zaposjednutih je područja, iz svojih domova, protjerano na desetke tisuća ljudi, a brojni su stanovnici iz ratom zahvaćenih dijelova privremeni smještaj dobili i na području sjeverozapadne Hrvatske. Podsjećamo, u doba najžešće agresije na Hrvatsku, potkraj 1991. godine, u Hrvatskoj je registrirano 356627 prognanika i izbjeglica, a procjene govore da je zbog ratnih sukoba iz Hrvatske u inozemstvo izbjeglo oko 250 tisuća ljudi. U ratnim danima 1992. godine u Hrvatskoj je boravilo i 400 tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a prema trećim zemljama je iz ove zaraćene susjedne države kroz Hrvatsku prošlo 700 tisuća ljudi.
Iz općine Cestica u Domovinskom ratu, u obrani Domovine stradali su: Kukec Janko, Lazar Mirko, Bednjanić Damir, a iz Vukovara se nije vratio Marijan Vučak iz Babinca.
Znamo da poginulim i stradalima život povratiti ne možemo, ali smatramo svojom moralnom obvezom da grobišta obilježimo i stradanja ljudi u ratnim i poratnim danima utvrdimo i zapišemo. Vjerujemo da smo u tome uspjeli, barem za područje općine Cestica, te pozivamo i ostale da to učine, svaki za svoje području, svoje selo, župu, općinu, sada dok još ima živih svjedoka. Jer utvrđivanje žrtava samo na temelju „pisanih“ izvora znade biti varljivo, jer su ti izvori najčešće nastajali u doba totalitarnih sistema kada su se ubojstva tolerirala i višim ciljevima opravdavala.

Inače hotel Sheraton ima osim velike dvorane i desetak manjih dvorana koje su pod raznim nazivima smještene na prvom katu hotela. Posjeduje i podzemnu garažu, a u ekskluzivnom hotelu sa pet zvjezdica mogu se dobiti i ostale brojne usluge.
Nekoliko fotografija sa održanog Kongresa – (zapisao Franjo talan – sudionik Kongresa i autor teme
„Žrtve općine Cestica u ratnim i poratnim stradanjima XX stoljeća“)