Susret pjesnikinja
Na Pjesničkoj večeri predstavile se
Evica Lazar i Marija Milec
Na pjesničkoj večeri Evice Lazar, održanom u subotu 9. lipnja u
Babincu prvi puta mogli su se čuti stihovi obiju naših pjesnikinja
koje danas žive na području općine Cestica. A prisutni na susretu
prvi put su čuli pjesmu „Duha jesianska“, koja je na održanom 26
Recitalu suvremenoga kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" u
Sv. Ivanu Zelina osvojila drugu nagradu žirija. Pa objavljujemo,
dopuštenjem autorice i mi ovu prekrasnu pjesmu kako bi i svi
ljubitelji lijepe riječi, diljem svijeta mogli uživati u ljepotama
kojima je autorica opisala jesen u našem zavičaju, ostale se mogu
pročitati u izdanoj zbirci. Susretu je prisustvovala i Marija
Milec, pjesnikinja iz Križovljana objavljujemo i dio njezinih
pjesama.
Naravno tu se nalaze i fotografija obje autorice snimljene na
susretu
DUHA JESIANSKA
Duha jesianska kaj jea tua?
Tua je topli veter
keari miahku puše.
Puše ud Dravea preti hosti.
Čes pole kuruznih mlečicuf,
jivu ukopane repe,
zrialuga graha f kuruzi.
Ud fčeara pukošenuga uataviča,
na žerjafki peačenuga lečica.
Duha jesianska kaj jea tua? Tua je zriala jabuka ušancika i teapka
hruška na dvurišči. Gemaj na brajdi,
težačka pugača na ugišči. Pud strehum simieje z vrta
i suhe tikvine kuščice.
Kalanka bistrica sliva,
na frišku pubielene pivnice.
Duha jesianska kaj jea tua? Tua je jabučnica v brinki, jabuciče v
uctenki,
zamočeni lagif z vuaduj,
kuhana zapura zi suaduj. Uprana preaša i rodna gurica. Čučinajuha,
uduajčik,
urehuva puvatica.
Duha jesianska kaj jea tua?
Fala ti Bože.
Fala ti Bože, tua je tua.
Na Pjesničkoj večeri predstavila se i Marije Milec , i to
pjesmama
Mea culpa
Mea culpa
za još jeden zgašnjeni rol
Mea culpa
za još jeden spražnjeni dvor
za još jeden posušeni bor
Mea culpa, moj Bog
za se kaj gledim, a ne vidim,
za se pred čim bežim,
za zapuščeni slog.
Mea culpa, Bog moj!
Hrvat tvoj
(Zelina, 1996.)
Tak malu
Na kraju puota.
cielo živleje
v pinklec bi stalu....
Kaj veliku je bilu
Zgledi- tak malu.
(Zelina, 2004.)
Cajti f trlici
Liepu bi bilo da moremo cajte
kak kodelju f trlicu deti,
za kraj jih prijeti
i trti, trti, trti...
dok strli bi vse betege,
i se une pleve,
I se druge snieti
hititi na pod.
V rukaj bi ustala
Čista, glatka, biela pouvesma
A dnievi bi bili pesma
I sam pesma.
(Zelina 2002)
i ostalima
